Zovem se Marinka Hrga, živim u Minhenu.
Često sam odlazila u Međugorje, sama ili s obitelji, i svaki put bila bih ispunjena radošću i mirom.
Prošle godine organizirano je zajedničko hodočašće, a u srcu sam osjetila da me Gospodin poziva da i ja pođem.
To hodočašće bilo je osobito milosno – ispunjeno zajedništvom i međusobnim pomaganjem da lakše nosimo životne križeve.
Posebno me dirnulo iskustvo na Brdu ukazanja, kada sam vidjela mladiće iz Cenacola kako pomažu onima koji se sami ne mogu uspeti – nose ih u naručju.
Osmijeh na njihovim licima i radost u očima ostavili su dubok dojam u mom srcu.
Shvatila sam da je to poruka za mene – da i ja trebam pomagati drugima, pružiti ruku, darovati osmijeh ili zagrljaj onome kome je potrebna utjeha.
Vratila sam se kući radosna, ispunjena ljubavlju i zahvalnošću.
Zovem se Jelena Nedić, živim u Minhenu.
Prošle godine bila sam u Međugorju sa svojom zajednicom Dobri Pastir Dijaspora iz Münchena. Teško mi je riječima ili pismom opisati to iskustvo – to treba doživjeti srcem i dušom. Teško sam se popela na Brdo ukazanja jer su mi koljena bila natečena. Zahvaljujem Gospi i njezinom Sinu jer, unatoč bolovima, još nisam morala operirati koljena, iako su mi doktori to savjetovali. Osjećaj kod Majke teško je opisati – njezinu prisutnost i blizinu treba osjetiti.
Zovem se Anita Vilus, živim u Minhenu.
Zovem se Anita Vilus, imam 28 godina i živim u Münchenu, u Njemačkoj. Hodočašće Hrvata izvan domovine u Međugorje 2024. godine za mene je bilo jako blagoslovljeno i posebno. Krenuli smo autobusom, a iako je vožnja bila duga, bila je ispunjena radošću i zanimljivim druženjem.
Kada smo stigli, zakasnili smo na svetu misu, ali Bog je i to dopunio, pa smo na kraju imali svetu misu samo za nas hodočasnike. Svetu misu predvodio je pater Mihovil. Bila je to za mene jedna od najposebnijih misa – nismo mogli odmah pristupiti, ali kada su svi pristigli, pater Mihovil je započeo svetu misu.
Drugi dan ustali smo rano i uputili se na Križevac. Dok smo se penjali, osjećala sam veliki mir i duboku radost. Pater Mihovil nas je blagoslivljao ispred križa na vrhu brda.
Tog dana imali smo i duhovnu obnovu s bratom Danijelom i paterom Mihovilom, te je bilo posvećenje škapularima. Svi zajedno slavili smo Gospodina. Navečer smo se međusobno družili i dijelili svoja iskustva s Isusom. U tim susretima osjetila sam veliki mir i radost koje nam je Gospa izlila u srca.
Trećeg dana rano ujutro išli smo na Podbrdo. Sestra Biserka nas je vodila i razmatrala postaje hoda. Tijekom tog hoda razjasnila su mi se neka osobna pitanja o životu koja sam dugo nosila u sebi.
Zahvalna sam Bogu i Gospi što su me pozvali na ovo hodočašće Hrvata izvan domovine u Međugorje, kao i zajednici Dobri Pastir iz Münchena koja je sve organizirala i omogućila.
